Zašto je ljeto ključno: Što roditelji trebaju znati o komunikaciji, jeziku, pismenosti i gubitku znanja tijekom ljeta

S približavanjem ljetnih mjeseci, mnoge obitelji počinju se opuštati od školskih obveza, radujući se odmoru od rutine, ranih jutarnjih buđenja i školskih zadataka. Iako su odmor i neorganizirano vrijeme važni za djecu, prekid terapije kojima je cilj jačanje vještina komunikacije, jezika, govora i pismenosti tijekom ljeta može imati ozbiljne posljedice, osobito za djecu s razvojnim jezičnim poremećajem (DLD), autizmom, dječjom govornom apraksijom, disleksijom i drugim neurorazvojnim poremećajima.

Ljeto nije pauza za djecu sa slabijim komunikacijskim, jezičnim i govornim vještinama / poremećajima – to je prilika

Djeca s teškoćama u komunikaciji, jeziku, govoru i pismenosti ne trebaju samo održavati postojeće vještine; ona trebaju kontinuirano razvijati, vježbati i učvršćivati ključne vještine kako bi ostvarila značajan napredak.

Kada se terapija prekine na nekoliko mjeseci, teško stečena poboljšanja (napredak) mogu se izgubiti. Posljedica toga može biti da se dijete na jesen vrati ne samo na razinu ispod one s koje je krenulo na ljetni odmor, već i s povećanom frustracijom, smanjenom izdržljivošću i smanjenom motivacijom za ponovno uključivanje u terapiju.

Štoviše, ovaj “ponovni ulazak” može se osjećati kao novi početak. Djeca koja tijekom ljeta nisu sudjelovala u strukturiranim komunikacijskim, jezičnim, govornim, čitalačkim (i grubo-/fino-/ grafo-motoričkim) aktivnostima često se vraćaju s većim poteškoćama u izvršavanju zadataka. Ovi izazovi mogu dovesti do povećane frustracije i izbjegavanja, što se ponekad manifestira kao ponašajni otpor kada se terapija ponovno započne na jesen. Nije riječ o lijenosti ili nevoljkosti; zadaci jednostavno sada djeluju teže. Djeca se mogu povući, ponašati se izazovno ili izbjegavati zadatke koje su prethodno lakše savladavala.

Pogrešno shvaćanje “uzimanja pauze”

Roditelji ponekad vjeruju da ljetna pauza od terapije daje djetetu vrijeme za odmor. Međutim, za djecu s kašnjenjem/ teškoćama komunikaciji, jeziku, govoru i pismenosti, neorganizirano “slobodno vrijeme” može dovesti do regresije vještina, što je teže (i skuplje) za “popraviti” tj oblikovati, nego što bi bilo za spriječiti.

Umjesto da se ljeto promatra kao pauza od terapije, treba ga smatrati strateškim vremenom za intenziviranje terapije, koliko je to moguće. Bez pritisaka domaćih zadaća, testova ili prenatrpanih školskih rasporeda, ljetne terapije mogu biti:

* Dulje i fokusiranije
* Učestalije
* Prilagođene za jačanje temeljnih vještina na zabavan i angažiran način
* Dizajnirane za promicanje generalizacije naučenih strategija u stvarnim životnim situacijama

Što dosljedna ljetna terapija može postići:

* Učvrstiti i stabilizirati vještine poučavane tijekom školske godine
* Ojačati vještine socijalne kognicije i komunikacije kroz prirodne situacije
* Ojačati usmeni jezik u konverzacijskim i strukturiranim kontekstima
* Poboljšati dekodiranje, tečnost čitanja, razumijevanje, pravopis i organizaciju pisanja
* Podržati emocionalnu regulaciju i komunikacijske, pragmatične strategije u društvenim situacijama
* Spriječiti gubitak vještina, čineći prijelaz u novu školsku godinu glatkijim i uspješnijim

Završne misli

Ako je vaše dijete naporno radilo cijelu godinu, nemojte dopustiti da ljeto postane korak unatrag. Terapija nije samo podrška – ona je zamah. A zamah je lakše održavati nego ponovno izgraditi.

Preskakanje ili smanjenje broja terapija može se sada činiti bezopasnim, ali na jesen se mnoge obitelji nađu u situaciji da moraju nadoknađivati izgubljeni napredak. Umjesto toga, iskoristite ljeto kao odskočnu dasku za rast. Ako je moguće, razmislite o povećanju učestalosti terapija – udvostručavanje dok su rasporedi fleksibilniji može napraviti stvarnu razliku.

Vaše dijete zaslužuje započeti sljedeću školsku godinu s većim samopouzdanjem, jačim vještinama i alatima za uspjeh. Ne ciljajmo samo na nadoknađivanje – postavimo temelje za rast, izvrsnost i napredak.